Apsces mozga

Apsces mozga

Apsces mozga je intracerebralna nakupina gnoja. Simptomi mogu biti glavobolja, letargija, vrućica i žarišni neurološki ispadi. Dijagnoza počiva na nalazu CT–a ili MR–a s kontrastom a ponekad na nalazu kultura. Liječi se antibioticima i obično kirurškom drenažom.

Apsces mozga može nastati izravnim širenjem kranijalne infekcije (npr. osteomijelitis, mastoiditis, sinusitis, subduralni empijem), od penetrantnih rana glave (uključujući neurokirurške postupke), hematogenim širenjem (npr. bakterijski endokarditis, kongenitalne srčane anomalije s desno–lijevim spojem ili intravenski ovisnici) ili iz nepoznatih razloga.

Uzročnici apscesa najčešće su anaerobne a ponekad miješane bakterije, često anaerobni streptokok ili Bacteroides. Stafilokoki su čest uzročnik nakon traume glave, neurokirurške operacije ili endokarditisa. Enterobacteriaceae su česte ako je izvor bakterija uho. Gljivice (npr. Aspergillus) i protozoe (npr. Toxoplasma gondii, osobito u bolesnika zaraženih HIV–om) također mogu dovesti do apscesa.

Apsces nastaje kad inflamirano područje mozga postane nekrotično a stanice glije i fibroblasti stvore kapsulu oko procesa. Edem oko apscesa može povećati intrakranijalni tlak.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi su posljedica povećanog intrakranijalnog tlaka i efekta mase. Glavobolja, mučnina, povraćanje, letargija, konvulzije, promjena osobnosti, edem papile i žarišni neurološki ispadi se razvijaju za nekoliko dana ili tjedana. Vrućica, zimica i leukocitoza mogu se razviti prije nego se infekcija inkapsulira, a zatim nestaju.

Kad simptomi pobuđuju sumnju na apsces, indiciran je CT ili MR s kontrastom. Apsces se prikazuje kao edematozna masa s prstenastim zadebljanjem, koje se ponekad teško može razlučiti od tumora ili ponekad od infarkta; može biti potrebno uraditi kulture i drenažu. Lumbalna punkcija je kontraindicirana jer može dovesti do transtentorijalne hernijacije a osim toga nalazi u likvoru su nespecifični (vidi TBL. 206–1 na str. 1755).

Liječenje

Svi bolesnici dobivaju antibiotike 4 do 8 tjedana. Početni empirijski antibiotici su cefotaksim 2 g IV svaka 4 sata ili ceftriakson 2 g IV svakih 12 sati; oba su učinkovita protiv streptokoka, Enterobacteriaceae i većine anaeroba ali ne i protiv Bacteroides fragilis, koji zahtijeva metronidazol 7,5 mg/kg IV svakih 6 sati. Ako se sumnja na Staphylococcus aureus, može se primijeniti vankomicin (1 g svakih 12 h) dok se ne ustanovi osjetljivost na nafcilin (2 g svaka 4 h). Odgovor na antibiotike se najbolje prati serijskim CT–om ili MR– om. Drenaža, stereotaktička ili otvorena, osigurava optimalnu terapiju i nužna je kod većine apscesa koji su solitarni i kirurški pristupačni, osobito onih promjera >2 cm. Bolesnicima s povećanim intrakranijalnim tlakom može pomoći kratkotrajna terapija visokim dozama kortikosteroida. Ponekad su indicirani antiepileptici za prevenciju konvulzija.